Kad ju je legendarni sprinter Ato Boldon, danas u ulozi televizijskog komentatora, pitao što joj znači netom istrčanih 10.72, 21-godišnja Sha’Carri Richardson lakonski mu je odgovorila:
– Znači da će moja sezona biti nevjerojatna.
Ne znamo kakva će joj biti sezona, ali njezin početak uistinu je bio – nevjerojatan. Mlađahna djevojka iz Teksasa prošli je vikend na mitingu Continental Toura u Miramaru istrčala 100 metara za spomenutih 10.72 i to nakon ne posebno uvjerljivog starta. Bilo je tog dana na Floridi još dobrih rezultata, Shamier Little je istrčala 400 m za 49.91, Kendra Harrison je pobijedila na 100 m prepone s 12.38, a Grant Holloway na 110 m prepone s 13.04 (oboje, doduše, uz nedozvoljenu pomoć vjetra), ali Sha’Carri Richardson je svima ukrala šou.
Kako i ne bi kad je s tih 10.72 došla na šesto mjesto ljestvice svih vremena, brže su u povijesti trčale samo Florence Griffith-Joyner, Carmelita Jeter, Marion Jones, Shelly-Ann Fraser-Pryce i Elaine Thompson. A da ne govorimo o tome u kojoj je fazi sezone Sha’Carri istrčala takav rezultat – nikad nitko u povijesti nije bio brži u travnju, a i svibnju je dosad zabilježen samo jedan bolji rezultat (10.71 Marion Jones, 1998. godine).
A tko je uopće Sha’Carri Richardson, djevojka koju su već počeli uspoređivati s nezaboravnom Flo-Jo, ali ne (samo) zbog rezultata, nego i zbog osebujnog stila oblačenja, ludih frizura i dugačkih noktiju? Atletikom se počela baviti u srednjoj školi u rodnom Dallasu i nije trebalo puno vremena da svi shvate koliko je brza. Pobijedila je na mnogim lokalnim, potom i na nacionalnim natjecanjima, a svjetska je vijest postala prije dvije godine kada je na sveučilišnom (NCAA) prvenstvu u Austinu u manje od sat vremena srušila svjetske juniorske rekorde i na 100 i na 200 metara. Na stotki je s 10.75 u povijest poslala Marlies Göhr, a na dvostruko dužoj dionici s 22.17 Allyson Felix.
Bila je tada studentica sveučilišta Louisiana State, ali nakon prve godine ga je napustila kako bi postala profesionalka, baš kao i svjetski rekorder u skoku s motkom Armand Duplantis. Preselila se na Floridu gdje je trenira nekadašnji poznati sprinter Dennis Mitchell, a u grupi je i bivši olimpijski i svjetski prvak Justin Gatlin.
Sha’Carri se nikad nije ustručavala pričati o svome teškom djetinjstvu, uključujući i to kako ju je napustila majka i kako je u srednjoj školi pokušala počiniti samoubojstvo. Danas redovito koristi pomoć psihoterapeuta, a o svojim je problemima svojedobno u intervjuu za TeamUSA.org rekla:
– Želim da ljudi znaju da i mi profesionalni sportaši prolazimo kroz različite stvari. I mi smo ljudi, baš kao i oni. Slučajno trčimo malo brže i ili smo malo jači. Ali na kraju dana svi želimo da nas se čuje i razumije.
Puno radije Sha’Carri ipak govori o svojim noktima, tetovažama i kosi kojoj stalno mijenja boju.
– Crvenu boju nosim kada želim biti dominantna, crna je tu kada se trebam smiriti, a plava kada idem kući u Teksas. Ili kad se želim osjećati kao kod kuće. Dugačkim noktima želim pokazati da sam drugačija, oni mi ni najmanje ne smetaju da obavim posao.
A što se tiče tetovaža, najvažnija joj je ona zmaja koju nosi na lijevom ramenu.
– Zmaj predstavlja sreću i autoritet. Često je pogrešno shvaćen i na njega se gleda kao na lošu stvar, ali njegovo značenje zapravo je pozitivno. Osjećam se kao da smo zmaj i ja isti, neshvaćeni smo – ispričala je prije dvije godine za LetsRun.com.
Neshvaćena Sha’Carri svojim je rezultatom iz Miramara definitivno prodrmala atletski svijet na startu sezone. Hoće li ga još više prodrmati i na Olimpijskim igrama u Tokiju? To ćemo tek vidjeti. Nemojmo zaboraviti koliko su teški američki “trialsi” i kako se mnogi na njima spotaknu. Uostalom, zna to dobro i Sha’Carri. Prije dvije godine se nakon dva svjetska juniorska rekorda nije uspjela plasirati na Svjetsko prvenstvo u Dohi. Sada bi, dvije godine starija i iskusnija, ipak mogla postati glavna američka uzdanica za olimpijsko zlato na stotki…
Izvori za članak: Team USA
