Prošli je vikend doista bio iznimno bogat atletskim događajima i, što nam je posebno drago, sjajnim rezultatima naših atletičarki i atletičara. Jedna od onih koja nas je među prvima razveselila bila je Kristina Hendel, 24-godišnja članica Dinamo-Zrinjevca, koja je u subotnje jutro na cestovnoj utrci Be(at) your personal best u francuskom Mortonu, istrčala 5 km za istrčala je 5 km za 15:51. Hrvatski atletski savez službeno još ne vodi nacionalne rekorde u ovoj disciplini, ali Kristinin je rezultat najbolji koji je istrčala neka naša atletičarka na ovoj dionici. Iako kaže da ju je jak vjetar u posljednja dva kilometra malo usporio, jasno je da se naša atletičarka prezadovoljna vratila u Njemačku gdje živi sa suprugom Sebastianom, njemačkim dugoprugašem, i četverogodišnjim sinom Jonathanom.
– Ne možemo nikada imati savršene uvjete, nekad imamo kišu, nekad niske temperature. Ali, sve u svemu, u Francuskoj su vremenski uvjeti bili idealni, jedini je problem bio što sam nakon pola utrke ostala sama i baš na tom dijelu u kojem je bio vjetar u prsa, nisam više imala snage da završim možda još koju sekundu brže. No, pored osobnog rekorda se ne treba žaliti – ispričala nam je Kristina.
Doista, puno je razloga za zadovoljstvo. Sa subotnjim je rezultatom postala prva hrvatska atletičarka koja se spustila ispod 16 minuta, a to je svakako veliko ohrabrenje za ono što je čeka idućih tjedana.
– Najprije nisam uopće planirala tu utrku, ali me prije nekih 2-3 tjedna zvao me moj sponzor Asics da dođem. Prvi je plan bio trčati 10 km na toj utrci, ali budući da uskoro počinjem sezonu na stazi s kraćim dionicama, to bi mi bilo predugačko.
A na stazi su ambicije iznimno velike.
– Idućih 5-6 tjedana imam u planu trčati tri utrke sa zaprekama. Zadnjih godina nisam to toliko često trčala, čak ni druge discipline, jer sam imala velikih zdravstvenih problema, no sada se osjećam spremnom. I ova utrka na 5 km pokazuje da sam dobro pripremljena i da možda postoji mogućnost da se preko zapreka kvalificiram na Olimpijske igre. Vremena ima još dovoljno, tako sam i rasporedila utrke. Za dva tjedna trčim 2.000 m zapreke, tjedan nakon toga i 3.000 m zapreke. Ako mi i ne uspije iz prvog pokušaja, možda onda uspijem u lipnju.
Dvije su mogućnosti plasmana, jedna je ispunjavanje norme, a druga ulazak preko renkinga.
– Oduvijek trčala tako da mi je tempo na zaprekama bio isti kao na 5 km. Zato sam optimistična jer sam sada išla prosječno 3:10 po kilometru, tako da bi mi možda i norma od 9:30 mogla biti dostižna. No, može se i preko renkinga, recimo ako otrčim nekoliko utrka na 9:40-9:45, što je na razini prijašnje norme za OI.
Kristina je, inače, i hrvatska rekorderka na 3.000 m zapreke (10:02.20) i trenutno joj je fokus na toj disciplini iako je prije nekog vremena gledala i prema maratonu kao mogućnosti plasmana na OI.
– Kao što sam rekla, imala sam prošlih godina dosta problema, 2018. sam počela često biti bolesna jer mi je dijete išlo u vrtić i otuda su dolazile bolesti. Godinu kasnije sam trebala na stazi trčati kraće discipline, ali dobila sam upalu srčanog mišića, pa te sezone nije bilo ničega, a 2020. se nije ni brojala zbog koronavirusa, tako da nemam nikakvog renkinga. Možda se prema mojim osobnim rekordima plasman na OI ne čini realnim, ali mislim da je to dosta realistično. A što se tiče maratona, zbog svega navedenog nisam imala dovoljno vremena da podignem kilometražu i naviknem se na kilometre, tako da će maraton morati još malo pričekati.
Kristina živi u Reichenbachu gdje sa suprugom gradi atletsku karijeru.
– Muž se bori sa sponzorima, da nam ih privuče što više da se možemo dalje pripremati i trenirati. Nikad nije lako, nikome nije, ali uvjeti su takvi kakve si ih sam napraviš i zato se nikad ne žalim. Imamo ulaz na dva stadiona koja su u blizini, 10 i 5 kilometara udaljeni od naše kuće, tako da to nije problem. Ova zima je bila hladna, pa smo više vremena proveli na traci koju smo kupili prije dvije godine preko kluba da možemo i u takvom razdoblju odrađivati kvalitetne treninge.
Kakve su suprugove ambicije, lovi li i on Olimpijske igre?
– Cilj nam je zajedno otići u Tokio. On se priprema za 10.000 metara, trčat će koju utrku i na 5.000 m, pa ćemo vidjeti tko će imati više sreće i spremnosti.
A prati li sin Jonathan mamu i tatu na utrkama?
– Još uvijek ne razumije točno cijelu tu situaciju, zna da mama i tata trče i da idu na nekakva natjecanja, ali ne kuži točno o čemu se radi. Ima samo četiri godine, možda kroz kojih godinu ili dvije počne shvaćati.
Pitali smo na kraju Kristinu i o supertenisicama o kojima se toliko priča zadnjih godinu, dvije. Sada su gotovo svi proizvođači krenuli tim smjerom, tako je i njezin Asics iskoristio subotnju utrku za promociju svoga novog modela.
– Te tenisice su nebo i zemlja naspram običnih laganih, tankih tenisica. Ali, mislim da na kraćim prugama ne pomažu toliko jer to je drugačiji tip utrka, tu se više ide laktatno i drugačiji je korak nego na dužim trkama poput polumaratona i maratona. Tamo se više ide na izdržljivost i onda te tenisice ostavljaju više energije da se može povući cijela utrka.
