Split je definitivno položio težak ispit. Europski bacački kup koji je tijekom subote i nedjelje održan na Parku mladeži i u amfiteatru antičke Salone bio je na visokoj razini, posebno kad se uzmu u obzir teške okolnosti koje su ga pratile.
Organizatori natjecanja, Hrvatski atletski savez i splitski ASK, svjesno su ušli u rizik kad su preuzeli domaćinstvo od portugalske Leirije. Imali su samo šest tjedana za odraditi golem posao, veći nego što se čini na prvi pogled, jer uvjeti koje je postavljala Europska atletika (EA) u svim organizacijskim segmentima bili su iznimno strogi i vrlo precizno definirani.
Kad još tome dodamo da su u ovim “novonormalnim” okolnostima morali ispoštovati i niz korona-protokola, jasno je da pred njima nije bio nimalo lagan zadatak. Ali, uspjeli su ga vrlo dobro obaviti i, ono što je najvažnije, omogućiti sportašima da u ovim teškim vremenima, kad se mnoga natjecanja otkazuju ili su pod upitnikom, imaju jednu ozbiljnu i jaku provjeru više u olimpijskoj godini. Svjedoče o tome i poruke podrške i zahvale koje su se tijekom ponedjeljka slijevale iz stranih delegacija.
Naravno, nije sve bilo savršeno, vjerojatno će svi koji su bili u Splitu pronaći poneki nedostatak ili propust, ali ponavljamo, u šest tjedana je praktički nemoguće besprijekorno i bezgrešno organizirati natjecanje s 400 sportaša i još pokoju stotinu pratećih osoba. Mogli bismo cjepidlačiti oko nekih stvari, ali onda ćemo se sjetiti da se i pedantnim Nijemcima, na Europskom prvenstvu u Berlinu 2018., internet svako malo rušio, a slično je bilo i u superbogatom Kataru na Svjetskom prvenstvu 2019. Ono na čemu bi, primjerice, Split trebao poraditi ako u budućnosti bude u prilici organizirati ovo natjecanje jest spikerska služba, jer kvalitetan spiker je, čak i kad nema publike, iznimno važan na atletskim priredbama. No, to je ipak samo jedna sitnica u moru organizacijskih izazova.
Sigurno je da Split želi i sljedećih godina biti domaćin najboljim europskim bacačima, a hoće li ga EA nagraditi ili će nadoknađivati Portugalcima dva Kupa od koja su odustali zbog Covida, tek ćemo vidjeti. I Turci se navodno silno žele ugurati u ovu priču, tako da će se voditi zanimljiva borba.
No, ako i ne dobije domaćinstvo u idućim godinama, Split je dobio bolja i uređenija bacališta i zaletišta za koplje, sređeno je i ponešto tehnike na stadionu i to je već dobra vijest. Posebno nakon što je glazbeni festival Ultra imao prijašnjih godina razoran utjecaj na splitsku atletiku, najprije je uništena staza na Poljudu, a potom je napravljena šteta i na Parku mladeži. Ne sumnjamo da Ultra generira velik novac, ali pritom bi trebalo imati i malo mudrosti i ne raditi protiv sporta i sportaša. Ionako se stalno žalimo da nam se djeca premalo bave sportom, zar ne?
Izostanu li “ultraške” i slične ekshibicije sljedećih godina, poradi li se još malo na infrastrukturi, Split i Dalmacija bi mogli postati poželjne destinacije za pripreme stranim atletičarima, kako je to poželio i predsjednik HAS-a i ASK-a Ivan Veštić. A koristi bi od toga imala i šira zajednica. Barbora Špotakova je već ove godine provela dva tjedna na pripremama u Splitu, a i Johannes Vetter najavio da će razgovarati o takvoj mogućnosti sa svojim trenerom…
U Solinu su također postavljeni dobri temelji za eventualni bacački miting u antičkom amfiteatru. A bude li volje i prepozna li to Ministarstvo turizma i sporta, kao i lokalne zajednice, ta bi se priča s izvanstadionskim mitinzima mogla proširiti i na druge atraktivne lokalitete diljem Hrvatske. Atletika je doista sport velikih mogućnosti, samo je pitanje ima li dovoljno mudrosti, znanja i volje da se to iskoristi.
