Budući da se brzina trčanja na anaerobnom pragu smatra najvažnijim pokazateljem sportskog rezultata u trčanjima na duge pruge (od 10.000m do maratona) i mnogim sportovima izdržljivosti [1], mnogi znanstvenici iz područja sportske fiziologije i medicine su kroz desetljeća pokušali pronaći najtočniju ili najpraktičniju metodu i definiciju za određivanje anaerobnog praga. Metoda maksimalnog stabilnog stanja laktata (maximal lactate steady state, MLSS) se smatra ‘zlatnim standardom’ glede točnosti, međutim ona (u svom originalnom obliku) zahtjeva 4-5 složenih (i skupih) laboratorijskih testiranja na odmorenim sportašima, izvedenih s razmakom od nekoliko dana, pa se stoga u praksi rijetko koristi [2,3].
Anaerobni prag (AnP) vrhunskih dugoprugaša i dugoprugašica je često veći od 90% V̇O2max [7], a trkača i trkačica međunarodne i nacionalne razine AnP je obično iznad 80% V̇O2max [4].
Definicije i metode određivanja anaerobnog praga
Anaerobni prag može biti određen drugim laktatnim pragom, drugim ventilacijskim pragom, maksimalnim stabilnim stanjem laktata (MLSS) ili intenzitetom rada na kritičnoj brzini trčanja (critical velocity).
Drugi laktatni prag
Drugi laktatni prag (lactate threshold 2) je određen najmanjim intenzitetom rada kod kojeg se javlja nagli porast koncentracije laktata u krvi ([La]), što ujedno označava granični intenzitet rada iznad kojega više ne postoji ravnoteža između proizvodnje i uklanjanja laktata [2]. Ovisno o funkcionalnim sposobnostima sportaša i metodi određivanja, koncentracija laktata na drugom laktatnom pragu je obično između 2,5 i 5,5 mmol/l [2].
Određivanje drugog laktatnog praga iz krivulje [La] tijekom progresivnog testa do iznemoglosti je puno složenije no što zvuči, i u praksi postoji više desetaka metoda. Jedna od češće korištenih metoda (vidi sliku 1) je modificirana Dmax metoda (Dmax dolazi od izraza maximal distance, maksimalna udaljenost), poznata i kao ADAPT metoda (po imenu softwerskog programa), koju je 1995. godine razvio Australski institut za sport [2]. Prema toj metodi, drugi laktatni prag se nalazi na točki laktatne krivulje koja je najviše udaljena od linije koja spaja točke prvog laktatnog praga i završne brzine trčanja (ili intenziteta rada) kod progresivnog testa do iznemoglosti. (Prvi laktatni prag je definiran u našem raniijem tekstu o aerobnom pragu.)
Slika 1: Određivanje drugog laktatnog praga pomoću ADAPT / modificirane Dmax metode [2].
Drugi ventilacijski prag
Kao i kod određivanja drugog laktatnog praga, postoji više metoda određivanja drugog ventilacijskog praga (ventilation threshold 2), koji je poznat i pod imenom ‘točka respiratorne kompenzacije’ (respiratory compensation point). Prema često korištenoj V-slope metodi, prikazanoj na slici 2, drugi ventilacijski prag odgovora intenzitetu rada kod kojeg se pojavljuje nagli porast nagiba regresijskog pravca (V̇CO2/V̇O2) zbog metaboličke acidoze koja uzrokuje hiperventilaciju i naglo povećanje volumena izdahnutog ugljičnog dioksida [3]. Iznad drugog ventilacijskog praga nagib regresijskog pravca (V̇CO2/V̇O2) ostaje približno konstantan sve do intenziteta rada ekvivalentnom maksimalnom primitku kisika. V̇CO2 predstavlja minutni volumen izdahnutog ugljičnog dioksida, a V̇O2 je minutni volumen primitka kisika na razini pluća.
Slika 2: Određivanje drugog ventilacijskog praga pomoću V-slope metode [3].
Maksimalno stabilno stanje laktata (MLSS)
Maksimalno stabilno stanje laktata je određeno najvećom koncentracijom laktata u krvi ili najvećim intenzitetom rada koji se mogu održavati određeno vrijeme (barem 30–60 minuta) bez kontinuiranog povećanja koncentracije laktata u krvi [5]. MLSS se također može definirati i kao maksimalni intenzitet rada kod kojega postoji ravnoteža između proizvodnje i uklanjanja laktata iz krvi [2].
Kao što je prikazano na slici 3, MLSS je određen maksimalnim intenzitetom rada kod kojeg porast koncentracije laktata u krvi ne naraste za više od 1.0 mmol/l tijekom zadnjih 20 minuta standardiziranog laboratorijskog 30-minutnog MLSS testa sa stalnim intenzitetom rada [6]. Iako se standardizirani MLSS test smatra ‘zlatnim standardom’ za procjenu anaerobnog praga, on je dugotrajan, skup i invazivan—za svakog ispitanika treba obično učiniti tri do pet 30-minutnih testiranja (plus priprema), pri čemu se smije obaviti samo jedno testiranje u određenom danu [2]—pa nije prikladan za praktičnu primjenu u sportu.
Slika 3: Metoda određivanja maksimalnog stabilnog stanja laktata [2].
U idućem tekstu: Brzina trčanja na anaerobnom pragu.
Literatura
[1] Tjelta LI, Shalfawi SA. Physiological factors affecting performance in elite distance runners. Acta Kinesiologiae Universitatis Tartuensis. 2016; 22: 7–19.
[2] Bourdon P. Blood lactate thresholds: concepts and applications. U: Tanner RK, Gore CJ, editors; Australian Institute of Sport. Physiological tests for elite athletes. 2nd ed. Champaign, IL: Human Kinetics, 2013, 77–102.
[3] Vučetić V. Razlike u pokazateljima energetskih kapaciteta trkača dobivenih različitim protokolima opterećenja. [Doktorska disertacija]. Zagreb: Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu; 2007.
[4] Tjelta LI, Tjelta AR, Dyrstad SM. Relationship between velocity at anaerobic threshold and factors affecting velocity at anaerobic threshold in elite distance runners. International Journal of Applied Sports Sciences. 2012; 24(1): 8–17.
[5] Billat VL, Sirvent P, Py G, Koralsztein JP, Mercier J. The concept of maximal lactate steady state: a bridge between biochemistry, physiology and sport science. Sports Medicine. 2003; 33(6): 407–26.
[6] Beneke R. Maximal lactate steady state concentration (MLSS): experimental and modeling approaches. European Journal of Applied Physiology. 2003; 88(4-5): 361–9.
[7] Tjelta LI, Shalfawi SA. Physiological factors affecting performance in elite distance runners. Acta Kinesiologiae Universitatis Tartuensis. 2016; 22: 7–19.
