Maratonska utrka na Olimpijskim igrama 1904. godine u St. Louis-u je po mnogočemu bila različita od prethodnih izdanja u Ateni i Parizu. Trasa utrke bila je mnogo zahtjevnija. Većina staze bila je prašnjavi makadam sa mnogobrojnim uzbrdicama i nizbrdicama. Start utrke je bio u popodnevnim satima, a temperatura zraka dosezala je 32ºC u hladu. Prateći automobili podizali su veliku količinu prašine otežavajući normalno disanje trkačima.
Od prijavljenog četrdeset i jednog natjecatelja startao je trideset i jedan. Utrku je završilo 14 natjecatelja. Pobjednik utrke bio je Thomas Hicks s vremenom 3:28:53. Drugo mjesto zauzeo je Albert J. Corey 3:34:52, a treće Arthur L. Newton 3:47:33.
Postojala je samo jedna okrepna stanica na stazi. Na njoj se točila voda iz obližnjeg bunara. Natjecatelji su se snalazili kako su znali i umjeli. Osvježavali su se namakajući se toplom vodom koristeći spužve (toplina vode održavala se na kotlu parnog automobila), uzimali voće na koje su nailazili pored staze, te konzumirali kombinaciju rakije i strihnina (otrov za glodavce koji u malim dozama stimulira rad živčanog sustava. U narednom periodu stavljen je na listu zabranjenih sredstava).
Mnogi trkači nisu bili pripremljeni za takve uvjete, pa su zbog iscrpljenosti, jakih grčeva i povraćanja uslijed dehidracije bili primorani odustati tijekom utrke. Najozbiljniji slučaj iscrpljenosti tijekom utrke zabilježen je kod Williama R. Garcije. Garcia je pronađen kako leži uz cestu pateći od obilnog krvarenja u želucu. Čestice prašine uzrokovale su eroziju membranske stijenke želuca i rezultirale ozbiljnim krvarenjem koje ga je gotovo koštalo života. Sva sreća, pomoć mu je pružena na vrijeme, pa je izbjegnut tragičan ishod.
Ubrzo nakon što je pobjednik Hicks prošao ciljem, Chicago Athletic Association (Thomas Hicks je trčao za Cambridge, Massachusetts) uložio je žalbu s obrazloženjem da su mu dva automobila, jedan ispred njega, a drugi iza njega, davali ritam. U automobilu koji je bio ispred njega nalazili su se sudac i liječnik, a u automobilu iza njega novinari i fotografi. Žalba je odbijena.
Pokazalo se da je odgovarajuća pratnja trkaču od velike važnosti. Pobjednik Hicks imao je podršku i nadzor svog tima koji ga je pratio tijekom posljednjeg dijela utrke i osiguravao mu potrebnu okrjepu i davao potrebne savjete. Ostali trkači nisu imali takve sreće.
Četvrtoplasirani Kubanac Carvajal trčao je bez pratnje. Oprema mu nije bila baš sportska. Nosio je košulju, na hlačama je odrezao nogavice, a trčao je u cipelama koje je vjerovatno nosio svakodnevno. Okrijepu je koristio samo jednom tijekom utrke, a kada bi ugledao mnoštvo gledatelja pored staze zastao bi i popričao s njima. Ponekad i malo duže, što mu je na kraju oduzelo sve šanse za bolji plasman.
Veliko zanimanje izazvao je nastup grčkih trkača. Niti jedan od njih nije doputovao iz Grčke, već su svi živjeli i radili dugi niz godina u SAD-u. Osim toga niti jedan Grk se nije posebno pripremao za ovaj nastup. Na kraju je jedan od njih, Domitrios Velouis, uspio završiti utrku kao peti.
Pažnja je bila usmjerena na trkačke sposobnosti i izdržljivost dvojca iz Južne Afrike. Lentauw i Yamasani bili su pripadnici plemena Kaffir, Zululand, a u vrijeme održavanja maratona radili su na Svjetskom sajmu St. Louis 1904 predstavljajući Južnu Afriku. Lentauw je trčao vrlo dobro, ali ga je tijekom utrke napao pas, pri čemu je skrenuo sa staze i izgubio dragocjeno vrijeme. Završio je deveti, a Yamasani dvanaesti.
Iako je Thomas Hicks bio pobjednik utrke, on nije bio natjecatelj koji je prvi prošao ciljem. Domaći natjecatelj Fred Lorz prvi se pojavio na stadionu, a 10.000 gledatelja oduševljeno je pozdravljalo američkog trkača. Ispostavilo se da je Lorz zbog isrpljenosti i grčeva odustao od natjecanja. Ušao je u prateći automobil i krenuo prema cilju. Kada se oporavio, jednostavno je izašao iz automobila i nastavio trčati. Dovoljno oporavljen, s lakoćom je prelazio preostale trkače. Kada su ga pitali zašto je to učinio, odgovorio je da se pokvario automobil koji ga je prevozio, a kako mu se žurilo kući potrčao je prema cilju. Naravno, bio je diskvalificiran. Tko zna, možda je htio na vrijeme stići na ručak?!
Utrka je zapamćena po najsporijem pobjedničkom vremenu u maratonu u povijesti Olimpijskih igara (gotovo 30 minuta od drugog najsporijeg rezultata), kao i po najvećem postotku odustajanja trkača.
Konačni poredak:
- Thomas Hicks, Cambridge, Massachusetts
- Albert J. Corey, Chicago, Ill
- A. L. Newton, New York City
- Felix Carvajal, Kuba
- Domitrios Velouis, Grčka
- D. J. Kneeland, Boston, Massachusetts
- H. A. Brawley, Boston, Massachusetts
- S. H. Hatch, Chicago, Il
- Lentauw, Kaffir, Južna Afrika
- C. D. Zehuritis, Grčka
- F. P. Devlin, New York
- Yamasani, Kaffir, Južna Afrika
- John Thula, Grčka
- A. I. Iconomou, Grčka
