Brzina trčanja na anaerobnom pragu
Brzina trčanja na anaerobnom pragu (v-AnP) je ponajbolji predskazatelj sportskog rezultata u trčanjima na duge pruge (od 10000 metara do maratona) [1], budući da u sebi objedinjuje tri bitna fiziološka parametra aerobne sposobnosti: maksimalan primitak kisika, anaerobni prag i ekonomičnost trčanja.
Smatra se da dobro trenirani dugoprugaši i dugoprugašice mogu održavati v-AnP približno jedan sat, što u vrhunskih trkača odgovara tempu trčanja polumaratona [2]. S druge strane, u srednjeprugaškim disciplinama (800 i 1500 m) tempo trčanja je znatno brži, pa je brzina trčanja na maksimalnom primitku kisika na srednjim i “kratkim” dugim prugama znatno važniji prediktor rezultata od v-AnP [1].
Budući da postoje različite metode mjerenja AnP, određivanje brzine trčanja na anaerobnom pragu zavisi o metodi mjerenja anaerobnog praga. U literaturi se često koriste izrazi kritična brzina trčanja (critical velocity), maksimalna brzina trčanja povezana s maksimalnim stabilnim stanjem laktata (maximal lactate steady state velocity, MLSSv), te brzine trčanja određene progresivnim laboratorijskim testom na pokretnom tepihu koje odgovaraju drugom laktatnom pragu ili drugom ventilacijskom pragu. Iako bi u teoriji te brzine trebale biti približno jednake, pokazalo se da mogu postojati značajne razlike (do 10%) između metode određivanja kritične brzine trčanja i ostalih metoda određivanja v-AnP [3]. Stoga ćemo kritičnu brzinu izdvojiti i zasebno opisati.
Istraživanja na elitnim kenijskim [4] i norveškim [5] dugoprugašicama ustanovila su da njihove prosječne v-AnP odgovaraju intenzitetu od 84–86% V̇O2max, a v-AnP skupine vrhunskih kenijskih dugoprugaša odgovarao je intenzitetu od 89–92% V̇O2max [4].
Kritična brzina trčanja
Kritična brzina trčanja (critical velocity) bi se u teoriji trebala podudarati s brzinom na maksimalnom stabilnom stanju laktata (MLSS), iako se laboratorijskim testiranjem pokazalo da kod mladih, netreniranih osoba kritična brzina može biti i do 10% viša od one na MLSS [3]. Kritična brzina se često definira kao brzina trčanja (na pokretnom tepihu ili atletskoj stazi) koju određena osoba može izvoditi duže vrijeme (barem 20 minuta, a kod vrhunskih sportaša znatno dulje), bez stvaranja umora i akumulacije metabolita koji izazivaju iscrpljenosti [6 prema 7].
Preciznija definicija kritične brzine trčanja je da je ona jednaka minimalnoj konstantnoj brzini trčanja iznad koje se primitak kisika neće nakon određenog vremena stabilizirati na razini ispod V̇O2max, nego će postupno rasti do V̇O2max (nakon čega će ubrzo doći do iscrpljenosti i nemogućnosti nastavka rada na istom intenzitetu) [8,9]. Što je brzina trčanja veća od kritične brzine, to će brže primitak kisika dostići V̇O2max, i brže će doći do iscrpljenosti.
Detaljni tekst o vezi između metaboličkih pragova i kinetike primitka kisika, te važnosti kinetike primitka kisika na sportsku izvedbu objavit ćemo uskoro u jednom od budućih članaka o fiziologiji sporta.
Literatura
[1] Tjelta LI, Shalfawi SA. Physiological factors affecting performance in elite distance runners. Acta Kinesiologiae Universitatis Tartuensis. 2016; 22: 7–19.
[2] Billat VL, Sirvent P, Py G, Koralsztein JP, Mercier J. The concept of maximal lactate steady state: a bridge between biochemistry, physiology and sport science. Sports Medicine. 2003; 33(6): 407–26.
[3] Pringle JS, Jones AM. Maximal lactate steady state, critical power and EMG during cycling. European Journal of Applied Physiology. 2002; 88(3): 214–226.
[4] Billat V, Lepretre PM, Heugas AM, Laurence MH, Salim D, Koralsztein JP. Training and bioenergetic characteristics in elite male and female Kenyan runners. Medicine and Science in Sports and Exercise. 2003; 35(2): 297–304.
[5] Tjelta LI, Tjelta AR, Dyrstad SM. Relationship between velocity at anaerobic threshold and factors affecting velocity at anaerobic threshold in elite distance runners. International Journal of Applied Sports Sciences. 2012; 24(1): 8–17.
[6] Moritani T, Nagata A, deVries HA, Muro M. Critical power as a measure of physical work capacity and anaerobic threshold. Ergonomics. 1981; 24(5): 339–50.
[7] Clark C. A detailed comparison of oxygen uptake kinetics at a range of exercise intensities. [Magistarski rad]. Gloucester: Faculty of the applied sciences, University of Gloucestershire; 2014.
[8] Poole DC, Jones AM. Oxygen uptake kinetics. Comparative physiology. 2012; 2(2): 933–96.
[9] Jones AM, Grassi B, Christensen PM, Krustrup P, Bangsbo J, Poole DC. Slow component of VO2 kinetics: mechanistic bases and practical applications. Medicine and Science in Sports and Exercise. 2011; 43(11): 2046–62.
