Puno su nam lijepih priča ove sezone donijeli hrvatski atletičari, što oni mladi, što seniori. Ono što nas je jako razveselilo, a i pisali smo o tome na našem portalu, jest buđenje višeboja koji je godinama u Hrvatskoj zapravo bio u drugom planu. Naša velika nada, 16-godišnja Varaždinka Klara Koščak, srušila je ranije ove sezone seniorski rekord u sedmoboju, a prošli vikend se za prekrasne vijesti pobrinuo sjajni dečko iz mjesta Punta na otoku Krku, 21-godišnji Fran Bonifačić. On je na Europskom mlađeseniorskom prvenstvu (U-23) u Tallinnu srušio hrvatski rekord, ali rekord koji je u našoj atletici bio itekako poseban jer je preživio gotovo četiri desetljeća. Konkretno, trajao je od 25. lipnja 1983. godine kada je Joško Vlašić u Izmiru skupio 7.659 bodova.
Bonifačić je prošli vikend napokon skinuo taj rezultat s vrha hrvatske vječne ljestvice, u glavnom estonskom gradu skupio je 7.760 bodova i s tim rezultatom zauzeo visoko šesto mjesto. Koliko je Fran bio spreman za nastup, pokazuje podatak da je u devet od deset disciplina imao bolji rezultat nego u travnju ove godine u talijanskoj Lani kada je srušio hrvatski mlađeseniorski rekord, a pritom je u tri discipline (400 m, motka i kugla) popravio i osobni rekord. Razgovarali smo s Franom nekoliko dana nakon povratka iz Tallinna, još uvijek je bio pod dojmom velikog uspjeha.
– Toliko puta su me pitali o tom Vlašićevom rekordu da sam sretan da je sada napokon moj. Drago mi je da sam ga popravio još dok sam kao mlađi senior, to je veliki uspjeh, a znam da mogu i još napredovati – rekao nam je Bonifačić, dodavši:
– Nisam si želio rekord postavljati kao primarni cilj jer bih si stvorio preveliki pritisak. Desetoboj je pun zamki, uvijek nešto može krenuti po zlu. Zato sam išao korak po korak, od jedne discipline do druge, bez ikakvog brzanja, i znao sam da će me takav pristup dovesti do dobrog rezultata i plasmana, što se na kraju i dogodilo. Šesto mjesto je ogroman uspjeh za zemlju koja ne proizvodi desetobojce kao, recimo, Njemačka ili Estonija, koje ih uvijek imaju nekoliko od 8.000 bodova.
Hoće li i Hrvatska uskoro imati desetobojca od 8.000 bodova?
– Uvijek sam vjerovao da to mogu, a sada se to čini realnijim nego ikad. Pazite, sa svojim osobnim rekordima ja sam već tu, oko tih 8.000, i uz normalan napredak to će biti dostižno u sljedećim godinama. A to je onda već sami vrh desetoboja, rezultat s kojim se možeš plasirati na europska i svjetska seniorska prvenstva, a možda i na Olimpijske igre koje su mi najveći san.
Je li u bilo kojem trenutku tijekom natjecanja pomislio da ova priča možda neće imati rekordan svršetak?
– Skok u vis, recimo, nije baš išao kako sam htio. Očekivao sam da ću preskočiti još jednu ili dvije visine, ali dobro, ne mogu to nazvati kiksom jer 1,93 je ipak solidan rezultat. To je bilo jedino što me malo prvog dana izbacilo, a drugog dana je disk bio na granici da bude kiks jer sam imao dva hica na 39 metara i tu bih prosuo dosta bodova. Znao sam da, ako želim rekord, moram baciti onih svojih 41-42 metra što sam bacao ove sezone. Pokušao sam pustiti sve za taj treći i sva sreća poklopilo se da sam bacio tih 42,35.
Lani je rekao da su mu stotka i 400 metara najslabije karike. Koliko ih je u međuvremenu popravio?
– Popravio sam, ali još to nije na razini koju želim i na koju znam da mogu doći. Ali, ne žuri nam se jer bitno je posložiti i neke druge stvari. Primjerice, zalete za skok u dalj i skok u vis, to je isto bitno kako bih uhvatio ritam i stabilitet. A na brzini možemo raditi i to ćemo postupno poboljšavati kroz sljedeće godine. Možda mi to nikad neće biti tako jake discipline poput skakačkih, ali cilj mi je da ih još spuštam kroz sljedeće sezone.
To, naravno, i nije neki problem jer i oni najbolji svjetski desetobojci imaju bolje i slabije discipline.
– Tako je, to je neizbježno, uvijek negdje pokupiš više bodova, negdje izgubiš u odnosu na druge, ali to i jest čar desetoboja. Nakon svake se discipline mijenja poredak i to je zanimljivo za pratiti.
Ranije ove godine 22-godišnji Trpimir Široki (AK Zagreb) je na natjecanju u Americi pobijedio sa 7.515 bodova, što je u tom trenutku bio drugi rezultat svih vremena u Hrvatskoj. Rekao nam je tada u intervjuu za Atletika+ da je prijatelj s Franom i da će biti zanimljivo pratiti idućih godina tko će od njih biti bolji. Slaže se s time i Bonifačić.
– To suparništvo nam obojici može jako puno pomoći. Ja sam prvi srušio Joška, ali uopće ne sumnjam da će i Trpimir uskoro doći na tu razinu i da će se ovaj rekord poboljšavati svake godine. To rivalstvo između nas stvarno može biti jako dobro za hrvatsku atletiku, to će biti baš super priča. Trpimir i ja se stalno čujemo i razvili smo i osobno i sportsko prijateljstvo.
Kao što smo naveli, osim Frana i Trpimira, imamo i sjajnu 16-godišnju Klaru Koščak, hrvatsku seniorsku rekorderku u sedmoboju, a dolazi još nekoliko talentiranih klinaca, poput Zvonimira Tirića ili Klarine mlađe sestre Jane.
– Mi višebojci smo poput velike obitelji, svi smo u principu super prijatelji i baš zato je to toliko posebna disciplina o kojoj se možda ne priča dovoljno, a trebalo bi. Sada se dogodilo da nas ima nekoliko u Hrvatskoj koji vole višeboj i shvaćaju njegovu ljepotu koju ne možeš osjetiti prije nego što se počneš baviti time. Dva dana se natječeš, izvlačiš maksimum iz sebe u deset ili sedam disciplina, iscrpljen si, ali osjećaj je na kraju fenomenalan.
Fran je član Atletskog kluba Krk, preko tjedna trenira na riječkoj Kantridi, a za vikend uglavnom dolazi kući i odradi pokoji trening na lokalnom nogometnom igralištu. Glavni trener mu je Peter Kurtović, a ima i trenere s kojima radi na usavršavanju skoka s motkom (Goran Grd) i skoka u vis (Bojan Marinović). Surađuje i sa sportskim psihologom, nutricionistom, fizioterapeutom i liječnikom. Ozbiljna ekipa za ozbiljnog sportaša velikih ambicija.
– S trenerom Kurtovićem se odlično slažem, dobra je kemija između nas, što rezultati i potvrđuju. Pomažu, jasno, i drugi treneri, od ranije su u timu i liječnik, fizioterapeut i nutricionist, a sada već godinu dana radim i sa sportskim psihologom Petrom Nikolićem uz kojeg sam napravio veliki napredak što se tiče mentalne pripreme koja je, također, jako bitna.
Kakav je plan do kraja sezone, planira li odraditi još koji desetoboj ili će se fokusirati na pojedinačne discipline?
– Plan je najprije odmoriti se oko dva tjedna, onda se vraćamo u trening i cilj mi je napraviti krajem rujna jedan desetoboj, vjerojatno u Švicarskoj. Prije toga me vjerojatno čeka Prvenstvo Hrvatske za mlađe seniore, malo ću se testirati na nekim disciplinama, pa onda još taj jedan višeboj i to bi onda bila dosta zadovoljavajuća sezona.
A dogodine je, pretpostavljamo nakon ovog rezultata u planu lov i na prvo veliko seniorsko natjecanje?
– Da, cilj je otići na Europsko prvenstvo u Münchenu. Još nije objavljena norma, ali na prijašnjim prvenstvima je ona bila oko 7.850 bodova. Dakle, sada sam na manje od 100 bodova od tog rezultata, tako da mislim da je realno očekivati da mogu ispuniti normu.
BONIFAČIĆ U TALLINNU
100 m: 11.51
Dalj: 7,38
Kugla: 14,59
Vis: 1,93
400 m: 51.61
110 m pr: 14.86
Disk: 42,35
Motka: 4,80
Koplje: 58,03
1.500 m: 4:33.46
UKUPNO: 7.760 bodova
